Ruze Taifa

Jezičko značenje: Tewba ja infinitiv prelaznog glagola tabe-jetubu. Kada se uz ovaj glagol upotrijebi prijedlog ''ala'', znači oprostiti, kada se upotrijebi prijedlog «ila», znači povratiti se od nečega, i kada se upotrijebi bez prijedloga, znači kajati se. U šerijatskoj terminologiji tewba je: napuštanje grijeha uz kajanje i povratak Allahu, dželle še'nuhu i traženje oprosta. Tewba je strogo naređena poslije svakog učinjenog grijeha. Ona je prvi stupanj onih koji hoće da poprave svoje stanje i onih koji Allahu, dželle še'nuhu, hoće da se vrate, početak puta pravovjernih, kapital onih koji će trijumfirati, prvi korak onih koji istinu traže, ključ za izvođenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih. Pokajanje je prva, srednja i poslednja stanica u životu čovjeka. Pobožan čovjek je od pokajanja nerazdvojan, ono ga prati sve do smrti. Kur'an i Sunnet podstiču na tewbu: Ima ljudi koji su izgubili nadu u Allahov, dželle še'nuhu, oprost i Njegovu milost. Šejtan je njima obvladao tako da su zaboravili da je On Milostivi Samilosni, Milostiviji od rođene majke. Misle da za njihove grijehe nema oprosta i da su vrata tewbe za njih zatvorena i da na ta vrata nemaju pravo pokucati. Šejtan ih je toliko zaslijepio da su zaboravili da na ta vrata imaju pravo pokucati sve dok Sunce sa Zapada ne iziđe, i dok duša u grlu ne zahropti, tj. dok ne nastupi smrt. A Allah, dželle še'nuhu, u Kur'anu kaže: ''Reci'': ''O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti, On, doista, mnogo prašta i Milostiv je. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, - poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati.'' (Ez-Zumer, 53. – 55.) Pogledaj Allahove plemenitosti! Sve moguće grijehe oprašta. Ovaj plemeniti ajet je apel svim prestupcima i grešnicima, makar oni bili kafiri ili mušrici, da se pokaju zbog toga i vrate Allahu, dželle še'nuhu. Ovaj ajet je garant svima onima koji hoće da se pokaju da Allah sve grijehe oprašta, pa makar ih bilo kao morske pjene. Zar ima plemenitijeg i milostivijeg od Allaha, dželle še'nuhu, da oprašta čak i onome ko u Njega ne vjeruje i niječe Ga. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ''Allah, dželle še'nuhu, preko noći pruža ruku da oprosti onome ko je činio grijeh u toku dana, a pruža je preko dana da oprosti onima koji su preko noći griješili. Tako će činiti sve dok Sunce sa Zapada ne izađe'' (Muslim). Nasuprot njima su oni koji su obmanjeni Allahovom milošću te se zbog toga uopće ne kaju. Oni se previše oslanjaju na Allahovu milost i nadaju se da će im Allah sve oprostiti. Zaboravili su na Allahovu kaznu i strah od nje. Dozvolili su sebi da rade šta hoće. Svoju dušu liječe nadom u oprost. Nakon učinjena grijeha oni kažu: ''Ma Allah će oprostiti, Milostiv je On.'' Ovo je pogrešno razumijevanje Allahove, dželle še'nuhu, vjere i tumačenje Kur'ana bez znanja. Na taj način oni su sebi ohalalili ono što je Allah zabranio. Ispravan stav Strah od Allahove kazne i gubljenje nade u Njegov oprost, prekomjerno oslanjanje na Allahovu milost i nadanje u Njegov oprost i zaborav kazne možemo predstaviti primjerom ptice. Ptica kada leti, leti sa oba krila ravnomjerno. Kada bi joj jedno krilo bilo ranjeno ne bi mogla letjeti – pala bi na zemlju. Tako i čovjek treba da bude između straha i nade. Čim jedno prevagne, posrnut će i skrenuti sa pravog puta. Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kome su svi grijesi oprošteni i Džennet-Firdeus obećan, je rekao: ''O ljudi, kajte se Allahu, jer tako mi Allaha, ja mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta'' (Buhari). Jesmo li to mi dostigli neki velik stepen u islamu i dobili garanciju od Allaha, dželle še'nuhu, da nam je oprostio, pa da se više ne moramo kajati? Neki su dostigli velike deredže i kažu da su sa njih spale sve obaveze, i da će oni u sred Dženneta biti. To sve zbog stepena kojeg su postigli, pa ni namaze ne obavljaju, pa i blud čine. Kad ga upitaš: ''Šta je to bolan?'', kaže: ''Ne pitaj, sa mene je skinuta odgovornost i obaveza.'' Jadniče jadni sa Poslanika , sallallahu alejhi we sellem, kojem je Džennet obećan, nije skinuta obaveza i odgovornost i kajao se dnevno 70 i više puta, a ti imaš deredže?! Kakve su to deredže? Uzvišenije i bolje od Poslanikovih?! Sam Poslanik ih nije mogao dostići, da mu bude sve oprošteno i da više ništa od obaveza ne mora obavljati. Takve deredže su šejtanske deredže. Šejtan je takve na tanak led naveo, a kad neko na tanak led bude naveden, šta će biti? Bolje bi bilo reći da su to deredže u Džehennemu. Što bi rekli, ima jedna hićaja: ''Išao tako jedan pobožnjak po tamnoj i kišovitoj noći. Prst pred okom se ne vidi. Kad odjednom, iznad njega neko svjetlo. Neko progovori: ''Ja sam tvoj Gospodar. Od danas ti je dozvoljeno sve što ti je bilo zabranjeno. Pobožnjak ko pobožnjak, mudar i pametan, pljune u pravcu svjetla i kaže silazi, o Iblisu, i bježi od mene. Kako si me poznao?- reče Iblis. Rekao si mi što Allah nije Poslaniku rekao, tj. da mi je dozvoljeno što mi je zabranjeno i da mi je sve oprošteno» - odgovori pobožnjak. Onda mu Iblis reče: «Ovako ja na dan po sedamnaest-osmaneest pobožnjaka zavedem.'' O ti koji si zaveden, pokaj se i vrati se vjeri Allahovoj i ostavi vjeru Iblisovu. Priredio: Imamović Esnaf Islamski Univerzitet, Medina

''Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانْشَقَّ الْقَمَرُ وَإِنْ يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُسْتَمِرٌّ Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! – a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" (Al-Qamar,1-2) Al-Qamar (54) - Mjesec Mekka – 55 ajeta U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog 1. Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! 2. a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" 3. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. 4. i dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate – 5. mudrost savršena -, ali opomene ne koriste, 6. zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno 7. oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, 8. i netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!" 9. Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio. 10. I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!" 11. I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, 12. i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo, 13. a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj 14. koja je plovila pod brigom Našom, - nagrada je to bila za onoga ko je odbačen bio. 15. I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? 16. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! 17. A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? 18. I Ad nije vjerovao, - pa kakve su bile kazne Moja i opomene Moje! 19. Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao 20. i ljude dizao, kao da su palmova stabla iščupana, 21. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! 22. A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? 23. I Semud u opomene nije vjerovao. 24. "Zar da slijedimo jednog od nas!" – govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. 25. Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!" 26. "Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi! 27. Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv. 28. I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupit će onaj čiji je red!" 29. Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je – 30. i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: 31. Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor. 32. A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? 33. I Lutov narod u opomene nije vjerovao. 34. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, 35. iz milosti naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. 36. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali. 37. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" 38.A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati. 39. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" 40. A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! 41. I faraonovim ljudima su opomene dođe, 42. ali oni porekoše dva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni. 43. Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju? 44. Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" 45. Skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati! 46. Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči. 47. Grešnici će sigurno stradati i u ognju biti 48. na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru džehennemsku!" 49. Mi sve s mjerom stvaramo, 50. i naređenje Naše je samo jedna riječ, - sve bude u tren oka. 51. A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li koga ko bi pouku primio?! 52. I sve što su uradili u listovima je, 53. i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno. 54. Oni koji su se Allaha bojali bit će u džennetskim baščama i pored rijeka 55. na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.

Naredba da se mušica zagnjuri kada padne u jelo Sunnet Resulullaha Naredba da se mušica zagnjuri kada padne u jelo Preneseno iz knjige: “Esalibu al-da’we al-islamijje al-muasire” str. 325- 332, autora Hameda Ibn Nasira ibn Abdur-Rahmana Al-Ammara. Muha na listu Seri’at islama je došao s naredbom o zagnjurivanju mušice onda kada padne u posudu. To zato što je u jednom njenom krilu bolest a u drugom lijek. Ovu činjenicu, s kojom je došao islam prije prije više od četrnaest stoljeća, potvrđuje i savremena nauka. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.w.s., rekao: “Kada nekom od vas upadne muha u njegovu posudu pa neka je svu zagnjuri a zatim neka je izbaci. Jer zaista je u jednom njenom krilu bolest a u drugom lijek“. (Hadis bilježe Buhari, Ebu Dawud, Al-Nesa’i, Ibn Madže, Ahmed i Ad-Darimi). Ibn Hadžer, r.a., kaže: „Muha (az-zubab) je nazvana muhom zbog mnoštva svojih pokreta. Muha se množi iz truhleži. ?*taviše, odatle nastaje i razmnožava se. To je ptica sa najvećim parenjem. Mužjak nekada i čitav dan ostaje na svojoj ženki. Prenosi se da je neki halifa pitao imama ?*afiju, r.a.: Radi čega je stvorena muha? A on je odgovorio: Radi poniženja kraljeva. U tom trenutku je neka muha dosađivala tom halifi. ?*afija, r.a., kasnije reče: «Pitao me, a ja nisam imao odgovor te sam ga izvukao iz postojeće situacije». A Ebu Muhammed El-Maliky je rekao : «Muhe koje žive među ljudima se množe iz đubreta». U ovom hadisu je uputa od Vjerovjesnika, s.a.w.s., da se bolest suzbije lijekom. Hadis nije precizirao u kojem se krilu nalazi lijek. Međutim, neka ulema spominje da su razmišljali o tome te došli do zaključka: treba se čuvati njenog lijevog krila što podrazumijeva da je desno ono u kom je lijek. Uzrok toga je očita. Kaže Al-Hattabi: “O ovom hadisu su raspravljali i oni koji su bezvrijedni. Rekli su: ‘Kako je moguće da se u dva krila mušice sastave lijek i bolest?’ Ovo je pitanje onog neznalice ili čovjeka koji se pravi neznalicom. Mnoga živa bića sadrže u sebi oprečna svojstva koja je Allah Uzvišeni spojio i primorao na zajedništvo. U tome je snaga tih živih bića. Jer onaj koji je nadahnuo pčelu da gradi začuđujuću kuću koja će biti tvornica meda i koji je nadahnuo mrava da skladišti svoju hranu shodno svojim potrebama i koji je dao da se zrnce raspukne na dvije polovice kako iz njega ne bi nešto izraslo, sposoban je da nadahne mušicu da jedno svoje krilo unaprijedi a drugo unazadi.” A Ibn Al-Džewzi, r.a., kaže: “Pčela daje med sa svoje gornje strane (odozgo) a otrov odozdo. A mušica se zgnječava s antimonom (al-ismed = vrsta surme) radi pročišćavanja vida. Pa je li mušica u tome išta drugačija od zmije? Jer, doktori navode da je meso zmije lijek protiv njena otrova onda kada se od njega napravi taj veliki protivotrov. Protiv ujeda škorpiona ili psa koristi se kuja. Stari ljekari su tvrdili da mušica, kada se baci u antimon te sa njim izmiješa a zatim se time premažu oči to povećava očima vid, osnažava centre trepavica. I u mušici ima ta otrovna snaga koja se učituje u oteklinama i šugi koja se pojavljuje zbog uboda koji je poput oružja. Pa kada upadne u nešto što je ezijeti (uznemirava) ona se od njeg štiti svojim oružjem. Zato je Resulullah, s.a.w.s., naredio da se ta otrovnost suzbije onim što je od lijeka Uzvišeni Allah ostavio u njenom drugom krilu. Sva mušica se zagnjuri u vodu ili hranu kako bi se korisni sastojak suprostavio otrovu a njegova šteta otklonila. I ovo je medicina na koju ne upućuje niko drugi do veliki ljekari i njihovi prvaci. ?*taviše, ovo izlazi iz niše poslanstva. Sa ovim se učeni, pronicljivi i uspješni doktor pokorava ovoj terapiji i priznaje da je onaj koji je došao sa njom, najpotpunije stvorenje koje postoji. I to da je on potpomognut Božanskom objavom koja je izvan ljudskih mogućnosti. Više ljekara tvrdi da se ujed ose i škorpiona liječi i smiruje tako što se mjesto ujeda protrlja mušicom. A to nije ni zbog čeg drugog već zbog supstance u njoj koja je ljekovita. I kada se njome protrlja oteklina koja se pojavi na trepavicama – nakon što se mušici otkine glava – ozdravit će. Mušica prenosi mnoge bolesti. Najpoznatije su: 1 – tifus, kolera, obje vrste dizenterije, trahom, tuberkuloza, dječiju paraliza i drhtavicu, 2– bolest lishmanijat ili istoćni čir, zatim kalazor, trahomu i asnediju koja je faktor u prenošenju bolesti blistavih žlica. 3 – bolest spavanja koja je rasprostranjena u Africi. 4 - bolest zaobljenja koja može zadesiti bilo koji dio tijela. U prethodnom hadisu o mušici postoje dvije činjenice koje ranije nisu bile poznate. Prva: Mušica prenosi bolest. Ovo je činjenica koja je danas postala poznata svima, jer je mušica izvrsni prenosilac bakterija. Druga: Činjenica koju mnogi ne znaju, a to je da mušica nosi antitijela bakterijama koja su izvrsne vrste. Ovo je konstatacija koju je, o ovoj temi, napisao dr. Izzuddin Džewale. Mi ćemo ovdje prenijeti ono što je nužno. Kaže on: Prije govora o ovoj temi, prisjetimo se slijedećeg: 1–od davnina je poznato da neka opasna bića u svom otrovu imaju i koristi i lijeka. I dešava se da se te dvije oprečnosti nađu kod jedne životinje. ?*korpion u svojoj iglici ima korisni otrov. I njegov otrov može se liječiti jednim svojim dijelom. O tome je ulema rekla: ‘Iz činjenice da u jednim krilu mušice ima bolest a u drugom lijek, mi smo u onome što je Allah podigao našli čuda Njegova stvaranja i savršenu ljepotu Njegove prirode. I za to postoje očiti dokazi i primjeri. Od njih je i pčela. Iz njenog stomaka izlazi korisni napitak a u njenoj iglici nalazi se ubitačni otrov. ?*korpion razbuktava bolest svojom iglicom a od toga se liječi njegovim tijelom». 2– U medicini; izrađuje se vakcina od zmija otrovnica i otrovnih insekata i njome se vakciniše onaj koga je ujeo škorpion ili zmija otrovnica. ?*taviše, ta smjesa koristi i za ublažavanje bolova raka. 3–Savremena medicina je od nečistih materija upotrijebila vitalne lijekove koji su iz temelja izmijenili umjetnost liječenja. ‘Penicilin’ je proizveden od truhlih (pokvarenih) materija. ‘Streptomicin’ se proizvodi od kaburske zemlje…Itd. Da se bude još preciznije: proizvodi se od zaraznih truhlina bakterija kaburske zemlje. Pa kad je tako, ima li zapreke, razumski i teoretski gledano, da mušica, taj nečisti insekt koji prenosi nečisti–zaraze i bakterije - bude onaj koji iznosi ili unosi lijek koji ubija bolest koju sama nosi? 4–Opće je poznato u bakteriologiji da bakterije posjeduju smrtonosni otrov (materija koja se odvojena od same bakterije). I poznato je i to da kada ove tvari upadnu u tijelo živog bića to tijelo formira antitijela tim otrovnim tvarima. Ona imaju moć da razruše te otrovne tvari i da spale bakterije, a nazivaju se uništavatelji bakterija. Treba li smatrati nevjerovatnim da mušice - uz sve ono što uništavaju - uništavaju i bakterije te da u tijelu mušice budu antitijela koja uništavaju bakterije koje su prethodno spomenute? Ta tijela imaju moć da unište bakterije koje nose bolesti, a koje mušica prenosi na hranu i piće.

U Kur´anu se skreće pažnja na značajnu geološku funkciju planina: ˝Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa...˝ (Kuran;Al-Anbiya, 31) Ako obratimo pažnju, uočit ćemo da se u ajetu ističe da planine imaju jednu osobinu - sprečavanja potresanja na Zemlji. Ova činjenica, koja, u trenutku objavljivanja Kur´ana, nije bila poznata nijednom čovjeku, ustanovljena je modernim geološkim pronalascima. Prema geološkim nalazima, planine nastaju kao rezultat pomjeranja i sudaranja velikih slojeva koji čine Zemljinu koru. Prilikom sudaranja dva sloja, otporniji sloj se podvlači pod drugi sloj, koji se sabijanjem izdiže uvis i stvara planinu. Napredujući ispod zemlje, donji sloj dolje stvara jedan duboki produžetak. Dakle, planine posjeduju jedan produžetak ispod površine Zemlje koji je jednak masi koju vidimo iznad površine Zemlje. Ova građa planina se u jednom naučnom izvoru objašnjava na slijedeći način: U brdovitim područjima, gdje su kontinenti deblji, Zemljina kora se zabada u manto sloj.4 Upozoravajući na ovu karakteristiku, u jednom kur´anskom ajetu se planine uspoređuju sa stubovima: Kur´an naziva planine stubovima. Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje zemljinih slojeva. Ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore, planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo uporediti i sa ekserima koji osiguravaju medusobno pričvršćivanje dasaka. ˝ Zar Zemlju posteljom nismo učinili, i planine stubovima?˝ (Kuran;An-Naba, 6-7) Zahvaljujući ovoj osobenosti, pružanjem ispod i iznad površine Zemlje u tački spajanja slojeva, planine vrše međusobno zakivanje ovih slojeva. Pored toga, ovakvim učvršćivanjem Zemljine kore planine sprečavaju pomjeranje nad magmatskim slojem ili međusobno pomjeranje njenih slojeva. Ukratko, planine možemo usporediti sa ekserima koji osiguravaju međusobno pričvršćivanje dasaka. Ova stabilizirajuća uloga planina u naučnoj literaturi navodi se pod terminom ˝izostaza˝. Značenje riječi izostaza je slijedeće: Izostaza: ravnoteža između pojedinih dijelova mase Zemaljine kore. U geologiji se pojam spominje u značenju osiguravanja generalne ravnoteže Zemljine kore uz pomoć gravitacione snage koje su planine obrazovale ispod površine Zemlje.5 Ova vitalna funkcija planina, koja je otkrivena zahvaljujući modernoj geologiji i iscrpnim istraživanjima, u KurÕan-i-Kerimu, koji je objavljen prije niza stoljeća, navedena je kao jedan primjer superiorne mudrosti u Allahovom stvaranju. U drugom ajetu Allah kaže slijedeće: ...po Zemlji planine nepomične razbacao da vas ne trese...˝ (Luqman, 10)

"Gospodar je tvoj pčelu nadahnuo:Pravi sebi kuće u brdima i u onom što prave ljudi,zatim hrani se svakovrsnim plodovima,pa onda idi stazama Gospodara svoga poslušno! Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja,koje je lijek ljudima.To je uistinu dokaza za ljude koji razmišljaju" Sura En-Nahl,68,69 ajet. Prema najnovijim naučnim otkrićima,pčela se na zemlji pojavila prije oko 140 miliona godina,odnosno oko 50-60 miliona godina prije čovjeka,te stoga pčela,vjerovatno,najstariji insekt na svijetu.Prapostojbina pčele je Cejlon (Serendip).Ovaj kraj svijeta se i danas , za pčelu,zbog svoje bujne vegetacije smatra rajem na zemlji. Kur'anski ajet ističe posebnu ulogu pčele i samom potvrdom njenog neposrednog božanskog nadahnuća,koje je u stvari vrsta objave po kojoj se ona ravna,radi i djelije,precizno,bespogovorno i bez greške,za razliku od čovjeka.Ni jedno od djela koje pčela čini po nadahnuću čovjek nebi bio u stanju napraviti,bez obzira dali se radi o izgradnji njihovih voštanih čelija,međusobnoj raspodjeli rada i zadataka,ili,konačno,o proizvodnji meda,koji je ponovo po Kur'anu,hrana i lijek ljudima. Pčelinje društvo je u svakom pogledu savršena biološka zajednica proizvođaća jedinstvenog i neponovljivog proizvoda,polena,propolisa,matične mliječi,otrova i voska,koja u mnogim stvarima može i treba biti uzor čovjeku i njegovoj zajednici. Samo oponašanje pčelinje zajednice,bez ikakve sumlje,čovječanstvu bi donijelo zadivljujući napredak,i to ne samo zbog njihovog rada,savršenstva međusobne komunikacije,podjele posla,ekonomičnosti i požrtvovanosti zarad opstanka i napretka čitavog društva,nego i zbog potpune usaglašenosti sa prirodom u svakom domenu,odnosno života sukladnog sa zakonima Gospodara svjetova. Da bi se u potpunosti shvatila veličanstvenost nadahnuća koje je Allah,dž.š.,podario pčeli,ukratko ćemo, zaviriti u jedno njihovo društvo. Pčela je socijalni insekt i kao takva živi u velikim kolektivima gdje je sve podređeno jednoj pčeli,matici.Napredak toga kolektiva ovisi o kvaliteti matice,od koje zavisi ne samo napredak nego i stabilnost,mir pojedinačne jedinke i zajednice.U rano proljeće kad aje aktivnost u našim krajevima svedena na minimum i kada se pčele tek pripremaju za predstojeću sezonu,broj jedinki u košnici iznosi od 20-30 hiljada.Svoj maximum pčelinje društvo u košnici postiže tokom mjeseca maja i juna,kada taj broj naraste na i do 100 hiljada jedinki Svako pčelinje društvo ima samo jednu maticu,koja,da bi društvo opstalo,mora u sezoni snijeti između 1.500-2.000 jaja dnevno.Količina jaja koju dnevno snese matica odgovara njenoj težini.Primjera radi,kada bi kokoš koja prosječno teži 1,5 kg i dnevno snese jedno jaje težine 50 grama snijela 30 takvih jaja.U poznatom živom svijetu ne postoji sličan promjer plodnosti od navedenog. Za razliku od matice koja može živjeti i do 7 godina,pčela radilica živi znatno kraće.U sezoni njen životni vjek je od 40-45 dana,dok se zimi taj vjek produžuje do 180 dana.Sa ljudskog aspekta relativno kratak životni vjek,pčeli ne smeta da obavi svoju socijalnu funkciju,jer već dva sata po izlijeganju,pčela se u punom kapacitetu uključuje u život svoje zajednice. Po funkciji one mogubiti:,domaćice,hraniteljice,voskarnice, lepezače,čistačice,grobarice,pratilice,graditeljice,stražarice, higijeničarke,vodonoše itd.Više od polovine pčela svoj posao obavlja u košnici,a ostatak izlazi na pašu. Kvalitet hrane presudno utiče kako na svojstva matice tako i na svojstva pčela kao članova zejednice.Svoju maticu pčele hrane matičnom mliječi,koja se smatra vrhuncem prirodne biosinteze.To je najljepši i najkvalitetniji proizvod prirode nastao u suradnji sunca,biljaka i pčela.Matična mliječ se smatra najjačim prirodnim doping sredstvomj na svijetu. Matična mliječ je fonomen sama po sebi,ali ništa manje nije značajna vještina izrade voštanih čelija unutar košnice.Jedna voštana čelija je savršeni šestougaonik,a voštano saće,sklop sastavljen od mnoštva šestougaonika savršenog dizajna,predstavlja pravo malo čudo prirode.To čudo je još veće ako znamo da pčele gradnju započinju sa različitih strana,te da je bez obzira na to,saće na kraju savršeni sklop.Zašto pčele koriste baš šestougaonik?Naravno Allahovim nadahnućem spoznale su da ukoliko bi koristile saće drugih oblika,trošile bi mnogo više voska,a takođe bi dobili mjesta u saću koja nebi mogle ispuniti. Pčela nije samo insekt koji fascinira,nego i jedno marljivo biće koje cijeli svoj život koristi u radu za dobrobit društva.Navest ćemo samo neke primjere moji na pravi način ilustriraju njenu marljivost. Leteći u vazduhu pčela može ponijeti teret dvostruko teži od vlastite težine.Na ravnoj i glatkoj podlozi može vuči teret teret koji 20 puta premašuje njenu težinu.Za 100 grama meda,pčela mora posjetiti oko mi8lion cvjetova,a za jedan kilograsm jednom pčelinjem društvu potrebno je oko 25.000 sati rada. Da bi odvojila vodu iz nektara,pčela mora u minuti krilima zatreperiti oko 26.400 puta.Pčela može letjeti brzinom od 18-24 km na sat.Može se udaljiti od svoje košnice u potrazi za pašom od 5-17 km i bez greške pronaći put nazad i vratiti se u svoju košnicu. Pčela readilica nije agresivno biće.Ona ne samo neustrašivi branitelj svoje socijalne zajednice,koja se kao jedinka ,žrtvuje se za odbranu cjelokupne zajednice. Svoju fascinaciju pčelama nisu krili ni mnogi priznati svjetski naučnici.Primjera radi Albert Einstein,bavio se proučavanjem života i rada pčela i došao do zaključka koji je izrekao kao tvrdnju,da,ukoliko bi pčela nestala sa lica zemlje,čovječanstvu bi preostale još samo 4 godine života.Drugi su ustvrdili da bi nestankom pčele nestalo i oko 100.000 vrsta biljaka cvjetonoša od kojeh mnoge čovjek koristi u svojoj ishrani.

"Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?" (El-Anbiya', 30)

هَٰذَا خَلْقُ اللَّهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِنْ دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُبِينٍ «To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi.» (Sura Lukman, 11) Opšte je poznato da svaka pojava ima svog uzročnika ili izvršitelja. Ovo je opšte poznata stvar putem fitre-ljudske naravi. Čak kada bi neko udario dijete a da ga ono ne vidi dijete bi upitalo: "Ko me je udario?" Kada bi mu odgovorili da ga nije niko udario njegov razum ne bi prihvatio da se udarac desio bez uzročnika. Kada bi mu rekli da ga je neki čovjek udario ono bi plakalo sve dok mu ne bi bilo uzvraćeno istom mjerom. Otuda Uzvišeni kaže: أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ«Zar su oni iz ništa, bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? (Tur, 35)

"Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!" (sura Et-Tur, 35 ajet)